Nevjerovatan bijeg iz ludnice Abbasie 1960: Kako je jedan „vozić“ vratio 612 ljudi
Godine 1960., u psihijatrijskoj bolnici na području Abbasie u Kairu, dogodio se događaj koji zvuči nevjerovatno — ali je potvrđen svjedočenjima osoblja. Zbog nemara čuvara, čak 243 pacijenta uspjela su pobjeći iz bolnice i razići se po okolnim ulicama. Nastala je panika: svaka sekunda bila je važna za sigurnost i pacijenata i prolaznika.
Hitna odluka i neobična ideja
Direktor bolnice brzo je pozvao čovjeka koji je najbolje poznavao pacijente — dr. Jamala. Umjesto klasične potrage ili upotrebe sile, dr. Jamal je predložio neobičnu taktiku. Okupio je dio osoblja, postavio ih u kolonu iza sebe i rekao im da naprave mali „vozić“: da hodaju zajedno ulicama, oponašajući zvukove lokomotive — zvižduk, zujanje, cvrkutanje.
Cilj pristupa
Plan je bio jednostavan, ali odvažan: privući pažnju pacijenata poznatim zvukovima i ritmom, umiriti ih i navesti da se dobrovoljno priključe grupi kako bi se mirno vratili u ustanovu.
Magija ritma: kako je vozić okupio bijeglice
Kada je vozić krenuo ulicama Abbasie, dogodilo se ono što su svi priželjkivali. Pacijenti su, jedan po jedan, prepoznavali doktora i zvukove koje je kolona proizvodila. Umjesto panike i haosa, nastala je tiha povorka — ljudi su se pridruživali, hodali za kolonom i vraćali se prema bolnici bez prisile.
Reakcije prolaznika
Zvukovi i ritam privukli su i druge prolaznike. Neki su pristupili iz znatiželje, drugi su uživali u neobičnoj sceni — i tako se povorka postepeno povećavala dok je kročila gradskim ulicama.
Neočekivani ishod: 612 ljudi pred vratima bolnice
Kada je kolona stigla do bolničke kapije, osoblje je ostalo zatečeno: umjesto 243 osobe koliko ih je pobjeglo, u koloni je bilo 612 ljudi. Izgleda da je „vozić“ privukao znatiželjnike, prolaznike, pa čak i neke koji su se možda priključili iz osjećaja zajedništva ili zabave.
Moguća objašnjenja povećanja broja
- znatiželjnici koji su vidjeli neobičnu povorku i odlučili da krenu za njom,
- prolaznici koji su mislili da je riječ o performansu ili paradi,
- nekolicina ljudi koja je, privučena atmosferom, jednostavno poželjela biti dio grupe.
Šta ova priča pokazuje
Ovaj događaj često se navodi kao primjer kreativnog rješavanja kriznih situacija i moći nenasilne komunikacije. Pokazuje da ritam, poznati zvukovi i smiren, poznat autoritet mogu biti daleko efikasniji od prinude. Također ilustrira kako ljudi instinktivno slijede grupu — ponekad i bez jasnog razloga.
Zaključak
Priča iz Kaira 1960. ostaje urezana u sjećanje kao neobičan spoj improvizacije, empatije i kolektivne znatiželje. Umjesto eskalacije panike, jedan jednostavan i ljudski pristup uspio je vratiti pacijente u sigurnost — i neočekivano okupiti stotine drugih. Ako bi danas isti „vozić“ prošetao našim gradovima, pitanje je koliko bi ljudi privukao i kakve bi scene nastale.
Izvor: arhivna svjedočenja osoblja bolnice i usmena predanja.
